Posao
16:1 Tada odgovori Job i reče:
16:2 Mnogo sam toga čuo: svi ste vi jadni tješitelji.
16:3 Hoće li ispraznim riječima doći kraj? ili što te ohrabruje da ti
odgovoriti?
16:4 I ja bih mogao govoriti kao vi: kad bi vaša duša bila mjesto moje duše,
mogao bih gomilati riječi protiv tebe i odmahivati glavom na tebe.
16:5 Ali ja bih te krijepio ustima svojim i kretanjem usana svojih
trebao ublažiti tvoju tugu.
16:6 Ako i govorim, moja se tuga ne umiruje; i ako odustanem, što sam
Olakšao sam?
16:7 Ali sada me je izmorio, ti si opustošio sve moje društvo.
16:8 I napunio si me borama, što je svjedok protiv mene.
a moja mršavost koja se diže u meni svjedoči o mom licu.
16:9 Razdire me gnjevom svojim, koji me mrzi;
zubi; moj neprijatelj oštri oči na me.
16:10 Razvališe na me usta svoja; udarili su me na
obraz prijekorno; okupili su se protiv mene.
16:11 Bog me predao bezbožniku i predao me u ruke
od opakih.
16:12 Bio sam miran, ali on me razdvoji, on me i uhvati
moj vrat, i razdrmao me na komade, i postavio me za svoj znak.
16:13 Njegovi me strijelci okružuju, rascijepi mi uzde i
ne štedi; izlijeva žuč moju na zemlju.
16:14 Lomi me pukotinom za pukotinom, juri na me kao div.
16:15 Kostrijet sam sebi prišio, rog svoj u prašinu oskvrnio.
16:16 Lice mi se smrdi od plača, a na vjeđama mi sjena smrtna;
16:17 Ni za kakvu nepravdu u rukama mojim: i molitva je moja čista.
16:18 Zemljo, nemoj prekriti krvi moje, i nek nema mjesta mome vapaju.
16:19 I sada, evo, svjedok je moj na nebu i zapis moj na visini.
16:20 Prijatelji me preziru, ali moje oko Bogu suze lije.
16:21 O, kad bi se čovjek mogao zauzeti za čovjeka pred Bogom, kao što se čovjek zalaže za svoje
susjed!
16:22 Kad prođe nekoliko godina, ići ću putem odakle neću
povratak.